Akvaponika i hidroponika

HIDROPONIKA KAO OSNOVNA IDEJA

Hidroponika je metod gajenja biljaka u vodenim sredinama, bez zemljišta. Hranjive materije se nalaze u vodi koja kruži i hrani biljku potrebnim supstancama. Istraživači su otkrili u 18. veku da biljke imaju sposbnost da apsorbuju esencijalne mineralne hranjive materije, u vidu anorganskih iona u vodi. U prirodnim uslovima, zemljište deluje kao rezervoar za mineralne materije, ali tlo samo nije neophodno za rast biljaka. Kada su mineralna hraniva iz tla rastopite u vodi, biljni korieni su u mogućnosti da ih apsorbuju. Kada smo potrebne mineralne hranjive supstance veštački dodali u vodeni rastvor, zamljište više nije potrebano za razvoj biljke. Skoro svaka biljka na zemljinoj kugli ako se omoguće uslovi, rašće hidroponski.

Slika-2.-Primer-hidrponskog-sistema

Slika 2. Primer hidrponskog sistema
Najveća prednost ovih sistema je što je primenljiva na najrazličitijim geografskim prostranstvima, obzirom da nije potrebno imati plodno tlo, neophodni klimatski uslovi za biljke mogu se nadomestiti veštačkim sistemima, jer se ovaj način poljoprivredne proizvodnje najčešće odvija u zatvorenom prostoru. To nam omogućuje sigurniji i kvalitetniji uzgoj poljoprivrednih kultura, jer imamo nekakav kontinuitet u smislu godišnjih prinosa, jer uslovi nisu vezani za promenljivost i kolebanje meteroloških uslova. Za ishranu biljaka priprema se smjesa hranjivih otopina. Još jedna prednost hidroponike u odnosu na uobičajen način poljoprivredne, je ušteda vode jer ona ostaje u zatvorenom sistemu, ponovo obogaćuje hranjivim materijama i ponovo koristi za hranjenje biljke. Zatim borba protiv štetočina i bolesti je lakša jer je sistem izolovan od spoljašnje sredine, što znači da nije potrebna upotreba herbicida, pesticida ili fungicida., a žetva je mnogo lakša. Hidroponsko gajenje pruža mogućnost uzgoja biljnih vrsta i urbanim mestima gde poljoprivrednog zemljišta nema. Na tržištu postoji ogroman spektar različitih vrsta osvetljenja koje omogućuju uzgoj cak i u prostorijama bez dnevne svetlosti.
S druge strane, mana ovih sitema se ogleda u velikoj ceni implementiranja hidroponskih sistema, jer su troškovi izrazito veliki, naime potrebno je platiti svu potrebnu mehanizaciju, te stručno osposobljene ljude koji će pomoći u vođenju poslova.

AKVAPONIKA

Akvaponika je vrsta hidroponike, koja za cilj ima da smanji negativan uticaj na životnu sredinu pa se umesto korišćenja veštačkih aditaiva u vodeni rastvor, oslanja na prirodni proces. Ovo je održiv vid proizvodnje hrane koji kombinuje tradicionalnu akvakulturu (uzgajanje vodenih životinje poput puževa, riba, rakova ili škampi u akvarijumu), sa hidroponikom (uzgoja biljaka u vodi) u simbiotskom okruženju. Od ribljih vrsta najčešće se koristi žuti smuđ i Tilapia. Pojam akvaponika je složenica nastala od termina akvakulture i hidroponike. U akvakulturi, otpadne vode koje se akomuliraju u vodi kao produkt života vodenih organizama, povećava se toksičnost za ribe. Ovu vodu dovodimo u hidroponski sistem, gde zatim nusproizvodi iz akvakulture predstavljaju vitalne sirovine za rast biljke, nakon čega očišćena voda se vraća natrag u akvarijum, a a biljke predstavljaju prirodni filter vode i čine je zdravom i čistom sredinom za život životinjama. U ovom integrisanom sistemu veoma važnu ulogu ima i treća strana odnosno mikrobi, bakterije čija je funkcija pretvaranje amonije u nitrite, a zatim u nitrate, što predstavlja izvor hranljivih materija za biljke. Nakon eksploatacije nitrata iz vode od strane biljaka, dobijamo čistu vodu, koja se u ovom samoodrživom sistemu, vraća ribama u prečišćenom obliku, kakav je njima neophodan za zdrav rast i razvoj.
Akvaponski sistemi razlikuju se u veličini. Sistemi obično sadrže svežu vodu, ali i postoje i sistemi koji koriste slane vode u zavisnosti od vrste vodenih životinja i biljaka koje se gaje. Ali bez obzira na veličinu i izbor biljaka, životinja i voda, svi akvaponski sistemi imaju sledeće komponente:
1. Akvarijumum, gde se nalaze ribe ili druge životinje
2. Filter, koji hvata krupnije čestice nepojedene hrane i propušta samo fine čestice
3. Biofilter, mesto gde se nalaze bakterije koje vrše nitrifikaciju, i pretvaraju amonijak u nitrate, koji su korisni biljakama
4. Hidroponski podsistem, deo sistema u kojem se uzgajaju biljke koje upijaju višak hranjive materije iz vode;
5. Odvod, najniža tačka u sistemu u koju voda otiče i iz koje se upumpava nazad u akvarijumum

Shema-1.-Princip-akvaponskog-sistema

Shema 1. Princip akvaponskog sistema
Supstrati koji se kriste u akvaponici
Uzgoj biljaka u akvaponici može se odvijati na inertnim supstratima ili bez njih. Supstrat može biti neorganski, organski ili sintetički, a može biti presovan (umotan u crnobieli PE-film u obliku ploča ili delom omotan filmom u obliku kocki) ili rastresit (u posudama ili PE-kesama).
Od neorganskih supstrata koristi se silikatni piesak, sa 98-99,5 % SiO2 (0,05- 2 mm), zatim takozvane “pumice”, porozni Al-silikat, koji sadrži male količine Na i K, i u tragovima Ca, Mg i Fe (2 2-10 mm). Pored ovih supstrata, koristi se ekspandirana (pečena) glina, perlit, vermikulit i kamena vuna.
Mogu se koristiti I organki supstrati, kao što je treset, vlakna koksovog oraha, kore drveta i piljevina.
Od veštačkih supstanci čovek je napravio materijale koji su pogodni za supstrte biljkama, među kojima se najviše koriste poliuretanska pena, ureaformaldehidna pena (hygromull) i polistirenska pena.
Kvalitet vode
Da bi ceo sistem mogao da funkcioniše pažnja mora da se obrati kvalitetu vode i ne sme da sadrži nepoželjne jone. Voda sme da sadrži jone biljnih hraniva (Ca2+, Mg2+, (SO4)2-), i u malim količinama jone Na+ i Cl-. Obzirom da voda prolazi kroz ceo sistem, jako je važna kontrola da se ni u jednoj fazi voda ne bi zagadila, jer to može dovesti do različitih neželjenih posledica kao npr. pomor životinja. Zato se pH i EC (electrical conductivity) vredenosti meri barem jednom nedeljno u akvarijumu, u zoni korena i odlivu.
Nitrifikacija
Nitrifikacija je aerobno pretvaranje amonijaka u nitrate, jedna je od najvažnijih funkcija u jednom akvaponskom sistemu jer se smanjuje toksičnost vode za ribe, i stvara nitrate, oblik koji može biti uklonjen od strane biljke koje ih koriste za hranu. Amonijak se stalno ispušta u vodu kao produkt života riba i drugih životinja, ali mora se filtrirati iz vode ukoliko se javi u povišenim koncentracija (obično između 0,5 i 1 ppm) jer viša koncentracija može ubiti ribu. Biljke mogu apsorbovati amonijaka iz vode do neke mere, ali nitrati se asimilirju brže i lakše, tako da se toksičnost vode mora stalno meriti da ne bi postala fatalna za ribe. Amonijak se može pretvoriti u nitrate i nitite uz pomoć sledećih bakterija:
Nitrosomonas: bakterije koje pretvaraju amonijak u nitrite,
Nitrobacter: bakterije koje pretvaraju nitrite u nitrate.

ZAKLJUČAK

Održivi razvoj je imperativ za ljudsko društvo. Do sada je prirodno okruženje u velikoj meri degradirano, ali utešno je kada vidimo da ipak ima ljudi koji rade na promociji rešavanja različitih ekoloških problema koje stvara poljoprivreda, zatim globalni rast ekološke svesti i pozitivni modeli naselja kojima bi čovečanstvo trebalo da se upravlja. Čak i u našoj zemlji blizu Mladenovca imamo primer jednog ekološkog imanja koje se bavi akvaponikom. Oni su pre svega entuzijasti koji ulažu najviše napora u promociju njihove ideje kao jedan vid održivosti u poljoprivredi. Naš arhitekta Rade Kosanović, dizajnirao je bašta-prozore, koji se baziraju na sistemu hidroponike. Korišćene su saksije takvog oblika da uz malu količinu led osvetljenja, biljke mogu rasti i u totalnom mraku. Mnogo je uloženu u estetski izgled ovih prozora tako da njihova upotreba je prilagođena različitim kancelarijskim ili stambenim prostorijama. Sledeći korak kome teži jeste da ove prozore ukrasi akvarijumima i tako napravi samoodrživ sistem. Možemo da se nadamo da će ovi ljudi uspeti u tome da se njihova poruka glasno čuje, i da neće ostati usamljeni u ovoj bici za našu planetu.
Reference:
http://www.en.wikipedia.org/wiki/Aquaponics,
http://www.growingpower.org,
http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Hidroponi,
“Hidroponske tehnike uzgoja bilja”, Josip Borošic, Agronomski fakultet Sveučili u Zagrebu, Zavod za povrćarstvo,
http://aquabasta.wix.com/aqua-basta

You must be logged in to post a comment Login