Planiranje sadnje za klimatske promene

Svi se slažemo da vreme nije kao nekad. Da se klima menja vidljivo je svakome ko to prati, lokalno ili globalno. Klimatske promene su stvarne.

Međutim oko odgovora na pitanja: “Zašto se promene dešaju?”, “Kako da ih se zaustavi?” i “Kako da se trend preokrene (ako je to uopšte moguće)?” postoje veoma različita mišljenja. Oko toga ima više teorija, uz svaku od teorija skup dokaza i naravno puno neslaganja i razlika. Dva osnovna direktno suprotstavljena pogleda su:

  1. Radi se o klimatskim promenama koje su izazvali ljudi, ispuštanjem velikih količina ugljen dioksida u životnu sredinu.
  2. Radi se o prirodnim, normalnim ciklusima zagrevanja i hlađenja planete Zemlje, što će reći da ljudi za te promene i nisu baš mnogo bitni.

Stvari su verovatno komplikovanije nego što bilo koja od sukobljenih strana tvrdi. Razloge klimatskih promena verovatno treba tražiti u kombinaciji – dakle u kombinaciji normalnih redovnih ciklusa grejanja i hlađenja naše planete i masivne deforestacije i značajnih zagađenja zemljišta, vode i vazduha koje izazivaju ljudi. U ovom članku, neće nas više zanimati šta su uzroci promena. Zamislićemo, eto zamislićemo, da mi, ljudi, svi radimo sve što možemo da zaustavimo postojeće klimatske promene i nastavićemo priču u malo drugačijem smeru.

Prvo da vidimo šta su to Zone održivosti. Zona održivosti (Hardiness Zone) je geografska oblast definisana klimatskim parametrima u kojoj rastu biljke specifične za tu zonu, koje  su sposobne da izdrže minimalne temperature u toj zoni. Ako je biljka opisana kao “održiva u Zoni 10″ to znači da biljka može da izdrži minimalnu temperaturu od -1°C. Mnogo otpornija biljka koja je “održiva u Zoni 9 ” može tolerisati minimalnu temperaturu od -7°C.

Ovaj sistem je prvi put razvijen od strane Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA), a vremenom je upotreba zona održivosti usvojena i od strane drugih zemalja. Zone su definisane sledećom tabelom:

balkan-hardiness-zone-scale

Grubo gledano, Srbija spada u zone 6 i 7. Zona 6, koja je na sledećoj mapi označena bledo plavom bojom, ima srednje minimalne temperature između -23,3°C i -17,8°C, dok zona 7, koja je na istoj mapi označena bledoružičasto, ima srednje minimalne temperature između -17,7°C i -12,3°C.

balkan-hardiness-zone-map

Rasadnici u svetu često navode zonu održivosti za drveće i višegodišnje biljke (perene) koje prodaju. Ukoliko je uz biljku naznačen skup zona 4-9, to znači da je poznato da to drvo ili perena raste u zonama 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Odgovarajuća održivost označava da se od biljke može očekivati da raste i u ekstremnim uslovima u okviru zone, kao što je određeno najnižom prosečnom godišnjom temperaturom. Treba imati na umu da i lokalne varijacije vlage, zemljišta, vetrova i neki drugi faktori mogu da utiču na održivost pojedinih biljaka.

 

UsaHardiness01

Interesantno je da uporedimo mape zona održivosti u SAD iz 1990. godine i iz 2006. godine. Slike pokazuju da je tokom proteklih decenija došlo do značajnih promene mapa zona održivosti u Americi. Slično bismo videli i kada bismo posmatrali druge zemlje. Najznačajnije promene su ove dve:

  1. zime su sve toplije i
  2. zime su sve kraće.

Šta ovo znači za permakultnog dizajnera i za ljude koji primenjuju permakulturu? U permakulturi je potrebno da, za svaki projekat u koji ulazimo, odgovorimo na sledeća pitanja:

  • Šta nas motiviše da ovo radimo? (Permakulturna etika)
  • Šta ćemo sve koristiti? (Elementi permakulturnog dizajna)
  • Kako ćemo te elemente koristiti ili postaviti? (Tehnike permakulturnog dizajna)
  • Gde ćemo te elemente koristiti? (Permakulturni dizajn)
  • Kada ćemo sve to uraditi? (Permakulturna strategija)
  • Kako će se ovaj sistem menjati tokom vremena? (Sukcesija)

Ukoliko na neko od ovih pitanja nemamo dobar odgovor, možda taj projekat ne treba još da radimo ili ne treba ni da radimo.

Potrebno da razmišljamo unapred i kada su u pitanju klimatske promene. Može se biti proaktivan u tome kako biramo biljke za naše zemljište. Mi možemo da biramo za budućnost, kako kratkoročno tako i dugoročno: Šta je to što planiramo za sledeću godinu? Šta planiramo za pet godina? Šta za 20? Šta za 50 godina? Za 100 godina? Za 500 godina? Ako ovo ne uzimamo u obzir u našem permakulturnom dizajnu, mi ne uzimamo k’srcu početnu permakulturnu direktivu, a to je da je: Jedina etička odluka koju možemo doneti to da preuzmemo odgovornost za sopstveno postojanje i za egzistenciju naše dece.

Ali kakve ovo veze ima sa klimatskim promenama? Evo primera. Kada sadimo novo drvo obično ćemo izabrati vrstu koje će dobro rasti u oblasti u kojoj sadimo, recimo jabuku. Većina ljudi ode u odeljenje sa rasadom neke velike prodavnice i izaberite sadnicu birajući između jedne ili dve sorte jabuka koje oni imaju. Ako osoba o kojoj govorimo razmišlja više hortikulturno, otići će u lokalni rasadnik i birati iz većeg opsega verovatno zdravijeg drveća. Ako je ta ista osoba i veoma hortikulturno orijentisana, pronaći će sortu jabuke koja je dobro prilagođena lokalnim uslovima gajenja. To je ono što bi i velike lokalne prodavnice i rasadnici trebalo da pokušavaju da urade za nas.

Na sledećoj slici su prognoze daljih promena Zona otpornosti u Americi (http://www.publicgardens.org/files/images/noaa-apga-image.jpg).

UsaHardiness02

Veliki deo izbora drveta, recimo jabuke, koje je dobro prilagođeno lokalnim uslovima gajenja čini utvrđivanje dve stvari:

  1. USDA ili ekvivalentne zone otpornosti. Karta USDA Zona otpornosti deli SAD u zone od 1 do 10 na osnovu minimalnih temperatura (gde je 1 najhladnija, a 10 najtoplija). Slične karte postoje i za Evropu.
  2. Broj Ledenih sati. Ledeni sati (ili Ledene jedinice, Chilling Hours/Chilling Units) predstavljaju broj sati ispod 0°C (ponekad je to ispod 7°C) koji su biljci potrebni da provede uspavana na niskoj temperaturi kako bi tokom sledeće godišnje vegetacije proizvela veliki broj cvetova i plodova.

Otuda većina ljudi i rasadnika, bira sorte jabuka i drugog voća koje će izdržati zimu i koje će imati dovoljno dugo hladnoće da proizvedu dobar rod. Ovde može da se pojavi i problem jer se tako biraju sorte u skladu sa trenutno dostupnim podacima o klimatskim uslovima!

U stvarnosti, podaci o temperaturama za izbor najbolje sorte određene biljke za određenu regiju su obično bar pet do deset godina stari. Potrebno je, u proseku, 3-8 godina da jabuka počne da rađa. Trebaće joj još 5-10 godina da dostigne maksimalnu proizvodnju. Drvo jabuke može da poživi 15-100 godina, u zavisnosti od podloge. Većina oraha se smatra mladim i sa 100 godina, a hrast čak i sa 200 godina možemo nazvati mladim!

Kada drvo biramo na osnovu trenutnih podataka o temperaturi mi ne uzimamo u obzir ni sukcesiju. Mi ne uzimamo u obzir kakva će klima biti za 10 ili 20 godina, a kamoli za 100 ili 200 godina. A to je ono što moramo uzeti u obzir ako želimo da budemo dizajneri vizionari.

Da vidimo kako možemo da primenimo sve ovo znanje:

  1. Kao prvo, pretpostavljamo da će se klima menjati i pratićemo je, svako za sebe ponaosob. Ovo ne mora da oduzima mnogo vremena. Treba biti svestan globalnih, regionalnih i lokalnih klimatskih trendova. Pratite vreme na vašem zemljištu. Ima smisla i da zapisujete i čuvate neke podatke. Budite svesni.
  2. Kao drugo, pretpostavljamo da će naučnici grešiti. Ne možemo zasnovati uloganje sve sopstvene energije i rizikovati velike investicije u vreme koje predstavlja život drveta na onome što nam govore prognostičari štreberi. Treba biti mudar. Potrebni su nam njihovi saveti, ali je na nama da smanjimo rizik naših procena i odluka.
    Imali smo prilike da vidimo kako se naučno klatno pomera levo-desno u medicini… Jaja su dobra. Jaja su loša. Masti su loše. Margarin je dobar. Margarin je loš. Masti su dobre. Dobre masti su dobre. Izbegavajte loše masnoće. Jedite riblje ulje. Izbegavajte ribu jer sadrži živu. Izbegavajte alkohol. Pijte umereno. I dalje i dalje sve tako ide. Razmislite o tome. U većini slučajeva, ljudi slušaju “najnovije” medicinske savete, ali često na sopstvenu štetu. Ne kažem ovo samo zato što sam lekar: Većina ljudi veruje da lekari ipak imaju na umu to da rade u najboljem interesu za pacijenta.
    A sada razmišljajte o prognostičaru. Da li je to osoba kojoj verujete? Oni pokušavaju da nam daju 24-časovnu prognozu, a jedva da pogode i pola od toga što kažu. Znam reći ćete da prognostičari nisu isto što i klimatski naučnici. Ali šta mislite ko pravi komplikovane sisteme za prognozu vremena na osnovu kojih prognostičari daju prognoze. Prave ih naučnici za klimu i vreme. Ako oni ne mogu da nam daju pouzdane prognoze za nedelju dana, zašto bismo im verovali kada prognoziraju kakvo će vreme biti za godinu dana, za deset godina, ili za 100 godina? Kao što rekoh, treba čuti njihov savet, ali je potrebno i zaštititi naše rizične odluke koje su neka vrsta klađenja.
  3. Treće, kratkoživeće sorte grmlja i drveća biraćemo na osnovu najnovijih podataka o temperaturi koje imamo. Klima se ne menja toliko brzo, a mi želimo da imamo dobre prinose i voća i oraha u najkraćem mogućem roku. Kako godine prolaze kratkoživeće biljke stare i umiru. Prosečne temperature će se najverovatnije promeniti za to vreme, pa možemo odabrati zamene koje bolje odgovaraju novoj klimi.
  4. Četvrto, većina našeg dugoživećeg drveća treba da ima široku toleranciju na varijacije temperature i vlažnosti. Moramo da pretpostavimo da će se vreme promeniti. Verovatno je da će se nastaviti trend da bude sve toplije, ali je moguće i da će biti hladnije. Ako se lokalne temperature i ne promene, biće sve više suše. Treba da odabiramo biljke koje su izdržljive u različitim situacijama.
  5. Peto, treba da uključimo određeni procenat stabala koja su više tolerantna na toplotu. Ne kažem da bi trebalo da zasadite banane ako živite u Minesoti, ali zasadite nekoliko stabala biljaka koja uspevaju bolje u toplijim klimama od lokalne, a ipak će izdržati i u vašim trenutno najhladnijim temperaturama. Ova stabla mogu biti slabo produktivna dugo vremena, ali ako se nastavi sa zagrevanjem ona mogu postati najproduktivnije što imate. Smatrajte ovo drveće osiguranjem za koji se nadate da ga nikada nećete morati da iskoristite, ali ga imate ako je potrebno.
  6. Šesto, ako imamo prostora, trebalo bi uključiti i manji procenat stabala koja su tolerantnija na hladnoću. To su stabla koja mogu da rastu i na nešto višim temperaturama od njima optimalne i ona neće imati plodova sem ako ne bude duge, hladne zime. Ova stabla su tu za slučaj da većina klimatskih naučnika greši i Zemlja započne ciklus ka nižim temperaturama. Znamo da je u 1970-tim je bilo dosta ljudi koji su mislili da je novo ledeno doba na putu. Možda i današnji naučnici greše. Ovo drveće je vaš loto listić. Ne očekujete da dobije, ali ako imate dodatnih par novčanica… zašto da ne?
  7. Sedmo, svaki put kada ste spremni posadite novu biljku razmislite kakva je njena budućnost, kakav će imati život. Moramo da razmatramo i kraj dok smo još na početku ako smo istinski spremni da preuzmemo odgovornost za sopstvenu egzistenciju i za egzistenciju naše dece.

Naslov originala:
Permaculture Planning and Planting for Climate Change

Autor:
John Kitsteiner,
kreator sajta Temperate Climate Permaculture,
tcpermaculture.com

Foto reference:
http://www.arborday.org/media/map_change.cfm
http://www.publicgardens.org/files/images/noaa-apga-image.jpg
http://www.biomagazine.gr/site_data/articles/2013032823140638.jpg

Prevod sa engleskog, obrada i dopune teksta na srpskom:
Zvonko Oršolić,
Udruženje Permakultura Srbije (Permaculture Association of Serbia)

Linkovi korišćeni za dopune na srpskom:
http://www.sequimrareplants.com/picture gallery/European Hardiness Zone Map.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Hardiness_zone
http://www.arborday.org/

 

Source: http://tcpermaculture.com/site/2013/10/17/permaculture-planning-and-planting-for-climate-change/

You must be logged in to post a comment Login