Ukratko o permakulturi

Permakultura je skup etičkih principa, znanja i tehnika o projektovanju životnih sistema tako da oni oponašaju prirodu i funkcionišu u saglasnosti sa zakonitostima koje postoje u prirodi, a ne nasuprot tim zakonitostima.

Permakulturno projektovani sistemi doprinose postizanju zdravlja i zadovoljstva kod ljudi koji u njima rade i borave, napretku društvenih zajednica u kojima ti ljudi žive i oporavku naše planete i globalnih ekosistema na Zemlji od kojih zavise i naši životi i životi budućih generacija.

Permakultura je istovremeno i priča o samoodrživosti, kako u selu tako i u gradu. Ona može da se shvati i kao riznica znanja i alata za preživljavanje u slučaju značajnih kriza koje bi mogle paralisati normalne društvene procese, a koje su moguće u budućnosti.

Permakultura predstavlja mešavinu savremenih saznanja i viševekovnih veština i rešenja primenljivih u svakom okruženju, poštujući specifičnosti koonkretnog okruženja. Veštine, tehnike i aktivnosti permakulture odnose se prvenstveno na (permanentnu) agrokulturu i dizajn životnog prostora i okruženja. Pri tome je uvek cilj da se koriste obnovljivi resursi i sile koje već postoje u prirodi. Materijali koji se koriste treba da budu razloživi i zdravi.

Permakultura nije rigidna disciplina. Naprotiv, u permakulturi se stimuliše iznalaženje novih načina prilaska problemima, odnosno kreativnost u kombinovanju sa oprobanim znanjima kako bi se pronašla i primenila optimalna rešenja.